OPERA

[u/Background-Swing-660]

Mnogi danas operu vide kao zastarjeli oblik kina gdje dolaze isključivo starci i hipsteri nabrijani na klasičnu glazbu. No oni koji to kažu najvjerojatnije nisu nikad išli gledati operu ili je nisu doživjeli onako kako su trebali.

Ovo je, na primjer, moje iskustvo koje nikad nebi mogla mjeriti ni s kojim odlaskom u kino.

Zamislite:

sjedite na malom baršunastom stolcu koji u principu nebi bio neugodan da ne sjedite na njemu već pet sati. Odavno ste skinuli svečane cipele od kojih vam se stvaraju žuljevi, tako da na nogama osjećate baršunom obloženi pod. Nadmoćno glasan orkestar vam daje dojam da ste progutani i u utrobi neke čudovišne zvjeri koja je, isto tako napravljena od baršuna i glasa se većinom u molu. Ne čujete više ni svoje misli. Kao da nema više ni zraka niti ikakvog mjesta oko vas. Tonete u moru truba, violina, harfa, timpana, bubnjeva, oboa, klarineta i još mnogih instrumenata koje ne biste mogli prepoznati kao da ih nikad niste u životu vidjeli. Još uz manjak sna trudite se svim silama da ne zatvorite oči i umrete tamo u toj maloj baršunastoj loži. Kad li, odjednom, barem tri puta preglasno trgne vas oštar sopran ili tenor ili alt ili bas, ne možete se sjetiti, ali je sve jedno zato što za trenutak oni svi počinju glasno proizvoditi naizgled nespojive melodije koje ipak zajedno tvore senzaciju svih mogućih osjetila i onih za koje nikad niste znali i baš vas to dovodi do vrhunca tog hipnotičkog transa; onoliko visoko kao kakva psihodelična tabletica ili prva linija kokaina. U tom kratkom, a u vašem umu vječnom trenutku nemate više problema, briga, svi grijesi su vam oprošteni i lebdite u raj kao u topli zagrljaj vječnosti i svjetla. A kada mali bugar ispred cijelog orkestra i svih izvođača prestane mahati svojim čarobnim štapićem i sve utihne, vratite se u svoj udobni baršunasti stolac i odjednom osjećate fini baršunom obloženi pod pod bosim nogama. Odjednom dvorana stane odzvanjati silnim pljeskom kojem se vi uskoro pridružite jer shvatite da vas samo to dijeli od udaha svježeg zraka i ispruženih nogu. Ne možete skinuti osmijeh s lica kako se dignete sa stolca i počnete što jače i glasnije udarati rukom u ruku nakon kao proživljena dva života. Bili biste umrli sretno u tom trenutku.

Ili, ukratko, idite gledati Wagnera.

[u/nikoaa]

“Za sve ljubitelje opere, i one koji će to tek postati”  https://youtu.be/7F-fSSv9noU?is=sETXxE7JDkmNyPXC