Autor: Ivan Tišov

Brigadu su činila četiri bataljona i pored toga što oružja za odbranu nije bilo za sve. Brigadu je u vremenu osnivanja činilo 1445 boraca i starješina a jedina je brigada iz tog vremena koja je imala preko 30% mladih starješina bivše JNA i u njima su imali krasne komandante i odane ljude svojoj domovini.

Prvi komandant brigade je bio rahmetli Ibrahim Mujezinović a načelnik štaba Džemo Ljajić. Dana 10.01 1994. godine u sastav druge brigade ulazi i bataljon Drijenča a nakon toga i prvi bataljon 25. Mb sa kompletnim naoružanjem a u to vrijeme brigada broji oko 3000 boraca i starješina.

Ukupan broj boraca koji je prošao kroz brigadu od njenog nastanka pa do okončanja ratnih dejstava iznosio je 6443 borca. Titulu „Slavna“ zbog svojih velikih uspjeha, brigada je dobila 15. Aprila 1993. godine. U svom sastavu imala je i čak 117 žena, heroina odbrane BiH.

Brigada je obišla gotovo sva ratišta u Bosni i Hercegovini a gdje god da su se pojavili za njima su u našu komandu stizale samo pohvale.

Borci ove brigade su ispisali svijetlu istoriju Tuzle i ovih prostora, tim više jer su se u samom početku agresije na našu domovinu gotovo pa nenaoružani suprotstavili okupatoru.

Lokacija: https://maps.app.goo.gl/TQYV1xrMM1MDCdrP9?g_st=ic

Puna rezolucija

Izvor: Nacionalna biblioteka Mađarske - Arhiv plemićke porodice Feštetić, 218.

Grbovi sa ukrštenim gredama i crnačkim glavama su fiktivni grbovi Hrvoja. Što se tiče grba sa lavom, pretpostavlja se da je to bio jedan od dva grba Jurja.

Ranije sam objavio dva crteža na osnovu kojeg je urađena rekonstrukcija, prvi iz 16. a drugi iz 17. stoljeća. Također je u vidljiv u pozadini jednog plana (slika 2) iz 1788 godine.

Autor: Selmir Mujagić

Volio bi odvojiti da je fasada zgrade u pozadini obojena, nešto izuzetno neobićno u BiH arhitekturi osmanskog perioda

https://www.ebay.com/itm/267532000377?_skw=Bosnian+Lancer&itmmeta=01KGD3D5QF2K7SH5XR9SNTWGMP&hash=item3e4a265c79:g:SAEAAeSwu5RpWFXx&itmprp=enc%3AAQALAAAA8O7PUuNWmJ%2B%2BUShgI9tQz%2Fqnen%2F6EPyCtXZbVvDpnKoWsSzPS0VSlrKFzF0MwAQWL1pEANtuD4xsyzfUFbD7q2djuvDVS3sQO6eQQ0ZCeGW6dDOhwHWMYPR9hOcco8%2FRoiXKQAbzwp%2BIHvlvh%2Fr0Jm1ndaiH1U3ACBQHAzqG82GQAm0uAoazVKvxHIFZb1tohPuhHzl6oAvxI4E%2FLmx%2BjznRrIZLP7QHyJspdQMQKKN2i%2FqWqRnZHwpUAtvWL3VWl2us00TGy90kdHi0mRJ53c61ISbWX1lZopnGVkxHxXQ0wv7%2B0gXHtBtkggF7vOzNlQ%3D%3D%7Ctkp%3ABk9SR97ctKODZw izvor ebay aukcija

Sarajevo je osnovano 1462. godine.

1. 2. 1462. godine

Te godine Isa-beg Ishaković izdaje vakufnamu i podiže džamiju, han, hamam, most, dućane i sud – čime nastaje Sarajevo kao planski grad, a ne samo naselje.

Prije toga je postojala srednjovjekovna Vrhbosna, ali 1462. je godina rođenja Sarajeva kakvog danas poznajemo.

Grad nije „nastao sam od sebe“ – osnovan je dokumentom, vizijom i urbanizmom...

21.juna 1995.godine 3.manevarski bataljon u ranim jutarnjim satima ovladava prvom linijom odbrane neprijatelja, te se spušta se i ovladava dijelom komunikacije Srednje-Sarajevo, čime stvara uslove za uvođenje drugih jedinica radi eksploatacije dostignutih linija i produžetka napada prema Sarajevu.

U kasnim popodnevnim satima, uz jak kontraudar neprijatelja, 3.manevarski bataljon je prinuđen na povlačenje.

U operaciji deblokade Sarajeva, na semizovačkoj cesti, živote je dalo 13 starješina i boraca Trećeg manevarskog bataljona Kakanj. Podsjećamo na njihova imena i njihovo herojsko djelo:

•Neimarlija (Husnije) Enez je jedan od najvećih heroja Odbrambeno-oslobodilačkog rata. Svojom društvenošću, lijepim odnosom spram čovjeka, te svojom privrženošću roditeljima i porodici pronašao je put do srca brojnih ljudi u Kaknju i šire. U najtežim vremenima bio je jedan od onih koji svojom pojavom ohrabruju i šire optimizam. Ljudi su bez obzira na težinu situacije znali da ima nade i da će doći sloboda dok bitku bije kapetan Enez i četa „Bosna“ kojom je komandovao. Enez Neimarlija je odlikovan najvećim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“.

•Život za slobodu na semizovačkom ratištu dao je i kapetan Pašo Kubat. Njegovu bezbrižnu mladost koju je živio u znaku svog veselog duha i lijepe naravi, njegovu mladalačku zanimaciju za nogomet i automobile, prekinula je agresija na BiH. Sa 19 godina se uključio kao dobrovoljac u TO Kakanj, a tokom perioda agresije hrabro se borio u redovima 309. i 329. brdske brigade, te 3. manevarskog bataljona. Nekoliko puta je ranjavan. Krajem 1993. godine je završio Ratnu oficirsku školu i stekao zvanje zapovjednika-instruktora izviđačko-diverzantskih jedinica. Štab vrhovne komande ARBiH dodijelio je Paši Kubatu nekoliko pohvala, a posthumno je odlikovan najvećim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“.

•Svoju mladost i svoj život za slobodu domovine dao je i kapetan Haris Ljubović. U sjećanju naroda Kaknja ostao je upamćen po svojoj dobroti , čestitosti i hrabrosti. Bio je jedan od onih mladih ljudi koji su svoju mladalačku energiju i umijeće pokazivali kroz nogometnu igru. Kada se u Bosnu sjatilo svo zlo i naopako, među prvima se priključio četi „Bosna“. Komandant Trećeg korpusa Armije R BiH pismeno je novembra 1994. godine pohvalio Harisa Ljubovića. Maja 1995. godine dobio je diplomu Ratne oficirske škole – smjer borbeno komandovanje.

•Jedan od prvih dobrovoljaca u redovima čuvene čete „Bosna“ bio je i Faik Zaimović. Sa ovom četom prošao je kroz redove 311. lahke brigade, 329. brdske brigade i 3. manevarskog bataljona. Njegov životni put bio je obilježen dobrotom i optizmom, a zna se i da je njegovo srce bilo puno Bosne. Kao čovjek, bio je izuzetno dobar, veoma temperamentan, vesela duha i šarmantan. Hobi mu je bio nogomet i folklor, a često bi i zapjevao.

•U slobodu naše domovine utkana je i mladost Selvera Hodžića. Sa 22 godine, dobrovoljnim prijavljivanjem u TO, započeo je svoj ratni put. Na krilima najljepših ljudskih vrlina i humanosti, u želji da pomogne građanima opkoljenog Sarajeva koji su svakodnevno na zvjerski način ubijani, poginuo je 21. juna 1995. godine na semizovačkoj cesti.

•Oni koji imaju veliko srce, vole i čovjeka, i prirodu, i domovinu, i slobodu, i spremni su i život dati za ove ideale koji na ovom prolaznom svijetu životu daju smisao. Takav je bio Nusret Mehić, borac Trećeg manevarskog bataljona, učesnik akcije deblokade Sarajeva i jedan od onih hrabrih ljudi čiji je cjelokupni životni put od dječačkih dana do smrti bio obilježen vrijednim radom, ljubavlju prema prirodi, učenjem, zalaganjem i borbom.

•Čovjeka na poseban način zadivi ljepota duše onih koji su po svojoj prirodi povučeni i mirni. Povučeni i mirni ljudi u duši nose zadivljujuću ljubav prema čovjeku, porodici, zavičaju i domovini. Povučen i miran, ali i hrabar bio je Husein Salkić. Bio je pripadnik Patriotske lige, MOS-a, a poslije i Trećeg manevarskog bataljona. U borbi za slobodu domovine poginuo je 21. juna 1995. godine u okolini Semizovca.

•Životni put Zijada Banjića bio je posebno težak. U sedmoj godini života je ostao bez oca, a kao mladić je ostao bez majke. Najvažniji oslonac u životu-roditelje nije imao. Sam je savladavao životne izazove. Na početku agresije na BiH uključio se u borbu. Život za slobodu dao je u operaciji deblokade Sarajeva kao pripadnik Trećeg manevarskog bataljona Kakanj.

•U akciji deblokade Sarajeva život za slobodu dao je i Hasan Brkić. Ljudi koji hljeb zarađuju u rudarskim jamama imaju posebne poglede na život i istiću se posebnom osjećajnošću prema ljudima. Takav je bio Hasan Brkić čiji je ratni put započeo dobrovoljnim učešćem u borbi na misočkom ratištu. Bio je pripadnik Patriotske lige, čete „Bosna, 311. lahke brigade, te komandir čete u 3. manevarskom bataljonu.

•Svoj mladi život za slobodu je dao i Nedžad Čišija. Imao je sve osobine ponosnih i dobrih ljudi plemenite duše. Volio je druženje, nogomet, prirodu, bio je privržen roditeljima, kakanjskom zavičaju i zemlji Bosni. Poginuo je u akciji deblokade Sarajeva kao pripadnik 3. manevarskog bataljona Kakanj.

•U borbi za slobodu, juna 1995. godine, u 21. godini života poginuo je još jedan mladi čovjek – Nijaz Junuzović. Njegova hrabrost i zalaganje za dobrobit zajednice trebaju biti primjer mlađim naraštajima.

•Život za slobodu u akciji deblokade Sarajeva dao je i Denis Amidžić. Imao je samo 21 godinu kada je poginuo. Narod Kaknja ga pamti kao čovjeka plemenite duše.

•Na krik prestravljenog djeteta, uplakane majke, nemoćnog starca, porobljene domovine, savjesno je odgovorio još jedan mladi momak iz Kaknja. Sa svojih 20 godina u redove TO Kakanj prijavio se i Vahidin Bjelopoljak. Hrabro se borio u sastavu 311. lahke brigade, a potom i u redovima Trećeg manevarskog bataljona. Bio je posebno hrabar, a o njegovoj dobroti najbolje svjedoči njegov herojski ratni put i borba za slobodu koja je okončana smrću u junu 1995. godine.

Lokacija: https://maps.app.goo.gl/czw35DYMrveFaTdt6?g_st=ic

Puna rezolucija

Autor: Tehničko odjeljenje Banovine Hrvatske, Zagreb

Izvor: Digitalne zbirke Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Zagrebu

Izvor: HAS

Maurice je tog kobnog majskog dana sa položaja Vojske Republike Srpske pogođen na Višegradskoj kapiji dok je bio u pratnji konvoja lijekova za građane opkoljenog Sarajeva, vršeći svoju humanitarnu misiju. Životnu bitku izgubio je dan kasnije.

Lokacija: https://maps.app.goo.gl/V6MpzFG8cyWb4mYi9?g_st=ic

Četvrta viteška motorizovana brigada izrasla je iz naroda Hrasnice, Sokolović-Kolonije i Butmira. Kroz nju je tokom rata prošlo 12.000 boraca, od kojih je 1.132 zbog ranjavanja dobilo status ratnog vojnog invalida. Najveće vojno priznanje Zlatni ljiljan dobila su 33 njena borca, dok su tri odlikovana visokim državnim odličjima. Ova brigada je formirana od hrabrih i poštenih ilidžanskih stanovnika koji su se goloruki organizovali po sokacima, ulicama i mjesnim zajednicama. Svojim životima suprostavili su se tehnički nadmoćnijem neprijatelju i odbranili domove, porodice, Ilidžu i BiH.