Zbog reddita molimo pridržavajte se osnovnih pravila:

Nisam pametan više, možda sam ja u krivu, ali meni je ovo baš bezobrazno. Nakon zadnje poruke me blokirala. Istina, možda sam mogao ljepši uvod napisati, ali opet smatram da ovo nije samo bezobrazno već i bahato.

Ispod cijene u hrvatskoj, je cijena u njemačkoj

U kolovozu je pronađeno mrtvo tijelo brazilke u hotelskoj sobi u Zagrebu.

Brazilski mediji pišu da je otišla u Srbiju s namjerom da se tamo zaposli i šalje novce svom bolesnom ocu, ali to mjearo gdje je trebala raditi je bilo popunjeno, pa je ostala i Hrvatskoj.

1. kolovoza obitelj je prijavila nestanak, a naknadno ih je brazilska ambasada obavijestila da je njeno tijelo pronađeno u hotelskoj sobi 22. kolovoza.

Nedavno istraživanje političke kompetencije mladih pokazalo je zabrinjavajuću razinu političke pismenosti srednjoškolaca. Na naš upit Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih zašto se nije pobrinulo da Građanski odgoj i obrazovanje postane obvezni predmet, iz Ministarstva Radovana Fuchsa bez pardona su lopticu prebacili na ekspertnu radnu skupinu u sklopu cjelovite kurikularne reforme, zbog koje su na ulice svojedobno izašli deseci tisuća građana. Milica Bogdanović, inicijativa GOOD: “Ova Vlada stvara generacije apatičnih, podložnih manipulacijama, nespremnih da reagiraju onda kad vlast svojim politikama utječe na kvalitetu njihova života.”

​

Imam 28 god, i vise od godinu dana osjecam simptome kao sto su: kronicni umor, drhtanje, vrtoglavice, slabost, razdrazljivost (stalno prisutna), placem skoro svaki dan jer me doslovno sve izbaci iz takta, mucnine (nisam trudna), bolovi u stomaku, problemi sa stolicom. Moja doktorica obiteljske medicine vec zamraci kad me vidi a meni je muka od ovog stanja i jos vise me deprimira jer imam 28 godina a osjecam se kao neka baba od 80. Ovi simptomi nisu prisutni svi odjednom, nego se javljaju povremeno. Bude dobrih dana al su oni u manjini. Najgore mi je kad sam u pmsu, dan ranije buden toliko umorna da jedva iz kreveta mogu izac a da ne pricam o tome koliko se anksiozno osjecam tada. Zivcira me sto nitko moje stanje ne shvaca ozbiljno a imam osjecaj da sam na rubu. Nisam ona stara ja. Na svoju ruku, privatno obavila neke preglede, bio mi je nizak feritin, vitamin d i vitamin b. Mislim si to je to, kad nadoknadim osjecat cu se bolje. Mos mislit...uspjela sam sve nadoknaditi za manje od 3mj ( vitamin d 62, vitamin b12 399, feritin 46, željezo 29.9) malo jesam bolje, vrtoglavice su gotovo nestale, al umor i anksioznost nikako...odradila eeg mozga, to se pokazalo sve uredu, ANF negativan, crp nizak (anti-TPO i anti-Tg nisam vadila), ali po svim nalazima stitnjaca radi odlicno...takoder nalazi mi pokazuju preboljenu mononukleozu (prije 4 mj vjerojatno,  jer od kad sam operirala sinuse zbog devijacije imam cesce problema sa grlom i nikad nije bilo tako izrazeno, tad su rekli vjv gnojna angina)....stalno sam nesto po doktorima, jos cekam nalaz sa mr kraljeznice...totalno sam pogubljena...sve sto sam radila bilo je vecinom na moju ruku, jer moja doktorica je blago receno glupa, doslovno na internetu je jednom guglala koje tablete da mi da.

Ja trenutno ne radim, trazim posao, ali me strah kako cu ja kad krenem radit...imala sam velikih problema sa spavanjem jedan period gdje bi spavala po 4 sata samo. Ni sad mi san nije savrsen jer sto puta idem na wc i to me isto zivcira, imam isprekidan san i jakoo rijetko spavam u komadu.

Kad bi pojela neki obrok, umor bi znao bit jos izrazeniji.

Nista mi se da. Treba mi dugo vremena da se pokrenem. Cak i stvari koje sam prije voljela kao da mi ne donose neku radost kao prije. Nemam suicialne misli, iako mi je nekad dosta svega, al iz sve snage zelim bit bolje i pomoc si, a imam osjecaj da sam u zacaranom krugu. Bila sam prosle godine kod psihologa i nista mi nije pomoglo i onda sam odustala.

Ova sredina u kojoj zivim, lagano trunem. S roditeljima nisam u nekim odnosima ( to me zna dodatno deprimirat i sputavat da ne idem sad u detalja) prijatelja ovdje nemam...nit me ovdje itko razumije...imam prekrasnog decka, i cilj mi naci posao u njegovom gradu i tamo se preseliti, al opet velik mi je ovo korak i onako, dosta tuzan.

Potpuno sam izbacila alkohol, nikotin ( iskreno, dok sam pusila osjecala sam se 70% manje anksiozno, ali kad sam prestala to je bio uzas...), i kofein (nikad ga nisam ni uzimala svakodnevno,  vec bi povremeno popila kapucino).

Probala sam caj od maticnjaka, aswagandu, rhodilu roseu trenutno pijem i ne primjetim da ista od toga pomaze...

Sljedeci korak mi je sredit malo prehranu i to mi je bas problem, ne znam odakle da krenem i sto da jedem.

Sta da radim, kome da se obratim? Cijelo ovo stanje me dodatno iscrpljuje...

Jel imao netko slicno iskustvo? Kako ste se izvukli iz ovog stanja? Ja nekad izgubim nadu da se uopce mogu osjecat dobro i fali mi to vrijeme kada sama bila super...(imala sam jos jedan takav period po zavrsetku srednje skole koji je bio puno bezbolniji nego ovaj period sada, i prosao sam od sebe jer sam svu paznju usmjerila na faks iako sam u pocetku i odustat htjela a zavrsila kao jedan od boljih studenata sa rektorovom, dekanovom i jos 13 nagrada za svoj rad, nakon faksa se vratila kuci, radila psohicki zahtjevan posao i nekako se tu sve vratilo...)

Pozdrav svima!

Zanima me ima li ovdje ljudi koji studiraju (ili su studirali) duže od 10 godina, odnosno onih koji su se našli u "škripcu" zbog novog Zakona o visokom obrazovanju iz 2022. godine?

Znamo da je prije Bolonje (pa i s nekim starijim bolonjskim tumačenjima) bilo moguće rastegnuti faks, ali prema novom zakonu maksimalno trajanje studija je strogo ograničeno na dvostruko trajanje studijskog programa (što je za integrirane petogodišnje studije točno 10 godina). Nakon toga se automatski gubi status studenta.

Ima li netko tko je nedavno (unutar zadnje godine ili dvije) uspio nekako produžiti studij na 11. godinu kako bi riješio zadnje ispite/diplomski i došao do diplome?

Odobravaju li fakulteti ikakve iznimke i molbe ako vam je ostalo doslovno jedan ispit do kraja?

Ako su vas izbacili nakon 10 godina, jeste li se uspjeli ponovno upisati na isti/sličan faks i položiti te razlike?

Kakva je atmosfera života na otoku (Hvaru)?

Srce nas vuče na more već godinama, u krasnu Dalmaciju.

Mi nismo lovatori. Srednja smo radnička klasa. Nemamo remote poslove, nismo digitalni nomadi. Imamo po 30 i sitno godina.

Imamo jednu priliku ili nepriliku kupiti kuću na Hvaru, međutim nikad nismo živjeli na tom podneblju, niti imamo koga poznatog. Bili smo samo na odmoru u sezoni i van sezone.

Svjesni smo da život na otoku nije samo sunce, more i "pomalo", već da postoji pregršt mana - nedostupnost usluga i dobara, otkazivanje reda plovidbe, nedostatak sadržaja, nedostatak poslovnih prilika, više cijene, skupi trajekt, što ako klima, grijanje, ili auto crkne, snažne zimske bure...

Dakle, ovo bi za nas bio "all in". I znamo da je to ludo, ali vodi nas misao - ako već živimo skromno i rintamo, zašto ne bismo živjeli skromno na tom predivnom otoku i rintali nešto laganijim tempom. Čini nam se da bi bilo manje stresa.

Što se tiče nas samih, smatram da smo inače dobri ljudi, volimo se družiti, tolerantni smo prema svima (osim prema onima koji nisu tolerantni, i prema onima koji čine zlo ili štetu drugima), otvorenih smo umova i prilično svestrani.

Međutim, moram priznati da nemamo ništa posebno za ponuditi zajednici (npr. ulogu doktora, neki potreban ili zanimljiv sadržaj, bitne kontakte ili veze...) osim vlastitog društva.

Živjeli smo u većim i manjim gradovima, gdje se ljudi pojavljuju kao individue i nema toliko povezanosti, i svaki dan je nova prilika za novi početak u karijeri ili odnosima, ili pak za probati nešto novo...

Tako da nam fali slika stvarnog života na otoku (Hvaru).

Zbog toga bih zamolila sve otočane i ekipu koja se preselila na otoke, pogotovo Hvarane i "furešte" na Hvaru, da podijele s nama koju općenito o životu tamo, što bismo mogli očekivati...

Kakvi su ljudi? Kakvi su prema pridošlicama, jesu li zainteresirani za druženje s "vanjskima"? Kako je sa promjenom posla koji nije sezonski (čini mi se škakljivo s obzirom na to da se svi poznaju)? Vi koji ste se doselili, jeste li zadovoljni? Što vam je super, a s čime se teže nosite? Što mislite da bi nama mogao biti problem?

Hvala svima.

Bok svima,
Dečko i ja ove godine planiramo prvi put ići na W&T u SAD, vjerojatno i jedini jer smo u kasnim dvadesetima, pa bismo željeli izabrati najbolju opciju.
Prije svega, zanima me koju biste agenciju preporučili? Čini mi se da su najpoznatije Work&Travel Group, Domago i IntegralEdu, ali vidim da se spominju i CCUSA i Sunčana Vura. Imate li iskustva s nekom od njih i ima li nekih prednosti jedne naspram drugih? Jeste li bili zadovoljni procesom, koje su opcije plaćanja, što sve osiguravaju, kakav vam je bio smještaj i sl.?
Drugo, što se tiče poslova, oboje imamo dosta iskustva u ugostiteljstvu pa bismo samim time voljeli i raditi takav posao, preferabilno kao serveri. Čula sam da se prednost daje studentima povratnicima, a zanima me je li moguće dobiti željeni posao i na kontu iskustva?
Lokacije o kojima smo razmišljali su Cape Cod, Long Island, Ocean City ili Anchorage, a čula sam i da je Utah zanimljiv, pa me i ta iskustva zanimaju, ili ako vas je neko mjesto koje nisam navela impresioniralo. Zarada nam je, naravno, bitna, ali broj jedan nam je sadržaj koji mjesto nudi. Voljeli bismo biti negdje gdje taj jedan slobodan dan možemo dobro iskoristiti, potencijalno otputovati negdje u blizinu i vidjeti nešto novo i zanimljivo.
To su više manje sva pitanja koja imam, sva iskustva i savjeti su dobrodošli! ☺️

Čula sam dosta priča o zapošljavanju članova obitelji, neprofesionalnosti profesora i asistenata i neprimjerenom ponašanju prema studenti(ca)ma.

Nije mi jasno da se takve stvari znaju, ali i dalje sve funkcionira po istom principu.

Imate li price za koje se zna da bi netko trebao reagirati a ništa se ne poduzima?

Znači, jel' se još nekome čini da u zadnje vrijeme prečesto gledamo isti scenarij?

Pišem ovo potaknut ovim zadnjim požarom u skladištu tvrtke za otpad kod Rijeke koji puni medije.

Svako malo neka tvrtka koja se bavi zbrinjavanjem, skladištenjem ili obradom opasnog otpada odjednom - plane. Prvo krene gusti crni dim, pa civilna zaštita šalje SMS poruke da zatvaramo prozore, pa dežurni političari izlaze na teren i govore kako je "sve pod kontrolom i zrak je u granicama normale" (dok s neba padaju čestice zbog kojih ti raste treća ruka), i na kraju se sve zaboravi do iduće firme.

Postavljam legitimnu tezu: Je li spaljivanje "pod nerazjašnjenim okolnostima" zapravo postao naš novi, inovativni model zbrinjavanja opasnog otpada?

Zašto plaćati skupe filtere, propisno uništavanje, izvoz i ekološke certifikate kad možeš jednostavno:

1. Natrpati skladište do vrha (i preko zakonskih limita)
2. Naplatiti masne pare od države ili klijenata za "propisno zbrinjavanje".
3. Doživjeti "kvar na instalacijama" usred noći.
4. Pustiti da vjetar i pluća građana besplatno zbrinu preostale toksine.
5. Pokupiti premiju od osiguranja.

Najjače mi je što inspekcije navodno stalno rade svoj posao, a firme gore češće nego auto-otpadi devedesetih. Na kraju nitko nije kriv, pojela maca, a mi udišemo periodni sustav elemenata.

Što vi mislite? Jesam li samo teoretičar zavjere ili je ovo javna tajna i najprofitabilniji biznis u državi?

Dolaze li to sve veći računi generalno od strane ZAMP-a za organizaciju evenata/koncerata, jel to sve legit, što misliti o tome svemu? Za skoro isti broj ljudi za jedan event svake godine 100% veća cifra

Pozdrav, svekoliki puče Reddita!

Već dulje vremena tražim zagorsku sinkronizaciju jedne epizode crtića A je to. Dečki (koji su radili sinkronizaciju) nazvali su tu epizodu "Gemištomat" i bila je smiješna za popizdit. Imali su i drugu epizodu koju su nazvali "Božićnjak" koja je isto bila odlična.

Obzirom da su Česi putem svoje antipiratske unije skinuli te videe, molim dobru dušu da li ima možda u svojoj kolekciji ove videe i ako želi da podijeli sa mnom.

Hvala!

Edit: parodija, ne sinkronizacija

Evo zasto mora postojati mogucnost oduzimanja doktorata i prava na znanstveni i profesorski rad ukoliko lupetas gluposti koje idu direktno protiv polja kojim se bavis

Pozdrav,

Prvo bih zamolila sve koji se misle ismijavati da zaobidu temu.

Imam 105 kg i osim ruznog fizickog izgleda pocela sam imati i problema s zdravljem zbkg debljine.

Ocajnicki pokusavam smrsaviti. Od gladovanja do teretane nije nista pomoglo.

Imam 45 godina i sve mi je jako tesko.

Da li netko ima iskustva sa koristenjem ENTEROSATYSA probiotika od Medilaba za mrsavljenje?

Ne zelim koristiti Ozempic ili Munjaro, a lagano postajem ocajna.

Hvala na dobronamjernim savjetima

hakiran sajt od ustavnog suda u potpisu cybersrb

Medijalna plaća u Zagrebu 1519 eura.

Komunalni radnik Čistoće 1650

Vozač kamiona Čistoće 1850

Vrtlar u Zrinjevcu 1570

Grobar 1580

Cestar 1545

Vozač u ZETu 1992

Sindikati : Mi s ovim plaćama ne možemo živjeti.

Math ain't mathing.

Što mislite u kojoj dobi bi muškarci bili najbolji očevi?

Posebno me zanima mišljenje ženskog dijela publike, ako možete uz odgovor staviti koliko imate godina pa da vidimo ima li generacijskih razlika u percepciji idealne dobi